Istorija Aikido-a

     Aikido je moderna ne-agresivna japanska borbena veština koja se razvila s početka 20. veka od strane Morihei Ueshiba. Japanski Aikido sadrži tri karakterne osobine koje u prevodu znače: Ai - harmonija, skladnost; Ki - unutrašnja energija; Do - put ili način vežbanja. Razvio se od tradicionalnih japanskih borilačkih veština. Aikido je više nego učenje o taktici i samoodbrani, to je u stvari disciplina za usavršavanje samog duha.
     Srž svih Aikido tehnika je da se koriste pokreti celog tela, nebi li se kreiralo kružno kretanje koristeci dejstva centrifugalne i centripetalne sile. Konačno, to je energija samog napada koja obara napadača.
     Sve Aikido tehnike su podeljene po načinu izvođenja na:
- TACHI WAZA - kada UKI i TORI stoje
- HANMI HANTACHU WAZA - kada je TORI na kolenima a UKE stoji
- SUVARI WAZA - kada su i TORI i UKE na kolenima.
     UKE je onaj koji pomaže da se tehnika izvede odnosno asistira, a TORI je onaj koji izvodi tehniku.
     Takođe se sve tehnike mogu podeliti na tehnike bacanja NAGE WAZA, tehnike fiksacije KANCETU WAZA, i tehnike udaranja ATEMI WAZA.
     U Aikido-u se takođe radi i vežba sa štapom koja se zove BO, drvenim mačem BOKEN-om koja je imitacija prave katane, odbrana od noža i odbrana od pretnje pištoljem.